Biti bezbedan znači živeti u okruženju u kome nema opasnosti.
Imperativ je totalna-potpuna bezbednost. Istorija nam svedoči da su vremena koja su za nama, prepuna stradanja, opasnosti i neizvesnosti.
Razvoj ljudskog društva generiše nove, nepoznate opasnosti. Mali nivo znanja o njima govori da će i u budućnosti nastajati okolnosti u kojima će biti negativnog delovanja na čoveka i životnu sredinu.
Činjenica da je teško ili čak nemoguće dostići totalnu bezbednost, zahteva od nas da pronalazimo načine da utičemo na događaje u cilju smanjenja destruktivnog delovanja.
Rešenje je u upravljanju rizikom od opasnosti. Sama činjenica da smo svesni da opasnosti postoje svuda u životnoj sredini, čini ih izazovnim za nas. Izazovnim u smislu saznanja zašto je neka pojava opasna i kako može da deluje na čoveka i životnu sredinu.
Saznati da je nešto potencijalno opasno i da može negativno delovati na čoveka i životnu sredinu i preduzeti mere da se taj negativan uticaj smanji, nazivamo upravljanje rizikom.
Stvaranje znanja o svetu oko nas, osnovna je pretpostavka bezbednosti, stoga je neophodno permanentno sticati naučna i stručna znanja u cilju upoznavanja pojava i predviđanja nastanka i razvoja negativnih događaja.